Prema čl. 7. Zakona o računovodstvu (NN 109/07, 114/12) knjigovodstvene isprave čuvaju se kao izvorne isprave, na nositelju elektroničkog zapisa ili na nositelju mikrografske obrade.
Trajno se moraju čuvati:
Najmanje jedanaest godina trebaju se čuvati isprave na temelju kojih su podaci uneseni u dnevnik i glavnu knjigu (ulazni računi, izlazni računi, izvodi, temeljnice, blagajna i slično.)
Najmanje sedam godina čuvaju se isprave na temelju kojih su podaci uneseni u pomoćne knjige (salda konti kupaca, dobavljača, računi za opremu i slično).
Rok za čuvanje knjigovodstvenih isprava počinje teći zadnjeg dana poslovne godine na koju se odnose poslovne knjige u koje su isprave unesene.